„Kako si mogla/o to da uradiš sebi?!“

04 Sep 2020 | Milica Savić

Ne sećam se tačno momenta u kome su me učili da ćutim ili da manje cenim sebe. Iako se za ćutanje kao model učenja u nekom momentu ipak kunem da se desio nasuprot nepoštovanju (sebe). Elem, sve se uvek baziralo na jednostavnim stvarima, onim običnim koji nas čine čovekom, i na želji da brat i ja budemo dobri i obrazovani ljudi.

Malo po malo, kako smo rasli, javljali su se uspešni i manje uspešni momenti u kojima smo to i dokazali. Toksični odnosi – naravno, bilo ih je i više nego što je dovoljno do sada. Tako bih ja rekla.

Ali, rečenica „kako si mogla/o to da uradiš sebi“ postala je česta. Danas je dan u kome intezivno razmišljam o tome. Sa razlogom, jer je sve ovih dana u mom životu jedna velika prekretnica.

„Odakle da počnem? Šta da posmatram?“

Emotivne i prijateljske veze su sjajan parametar naše emotivne stabilnosti i zrelosti. 

Od momenta kada ih sklopimo, krenemo u putašestvije u kome verujemo, volimo, tražimo i dajemo, do trenutka kada nestanu ili se održe - dug je pređeni put koji utiče na rast i razvoj naše ličnosti. Na stepenicama koje gazimo mešaju se porodični i društveni obrasci – ono šta smo naučili, šta mi očekujemo shodno našim željama i šta zaista dobijemo.

Na kraju, ostaju pitanja.

Ja sam, recimo, umorna i ljuta.

A onda se snovi slome u milion sitnih komada. San umire. Nora Ephron

Ovaj citat koristim kao metaforu, ne kao bukvalnu strategiju primenjivanja na određene segmente života.

Zašto? Nekome će biti jasno, a neko će već sada promišljati i tražiti svoju priču koju može „prilepiti“.

Elem, kada sam pre neki dan dobila otkaz na mestu gde sam pronašla sjajn tim, sjajnu grupu ljudi, i to ne zbog kvaliteta posla koji sam obavljala, već usled niza nekih drugih stvari koje su, opet, skup nekih mojih stečenih i genetskih modifikatora – prisetila sam se svih prethodnih razočaranja.

Svaki je imao svoju težinu i svaki bi, prema psiholozima i psihoterapeutima, bio deo posttraumatskog rasta, koji je upravo to – sposobnost da nakon niza svih stresnih stvari po nas uspemo da razumemo i prihvatimo sebe i da postanemo razumniji i empatičniji ka drugima i za druge, a fokusiraniji na svoje mogućnosti i cilj.

Mislite da je sve to sranje? Hm...

Kada ne uključuje sram ni gubitak, razočaranje je dobro za uspeh - daje mnogo vizija umu i mnogo tema jeziku. Samuel Johnson

E, ovo je sranje, a sada ću objasniti i zašto. 

Sram i gubitak dela sebe, drugoga ili situacije koja je bila „pod kontrolom“ vrlo često su deo razočaranja, gotovo uvek naprave veliki broj vizija, paradoksa, iluzija, želja i nada, a uvek su jedna od (nama) gorućih tema. Što znači sledeće: mogu da predstavljaju sunovrat, a mogu da nas predodrede i promene nam život.

Jedno ne isključuje drugo – drugo ne obavezuje prvo.

A, taj jezik u obliku osuđivanja... Ko smo mi i odakle nam pravo?!

Ti ne znaš kako je težak teret koji ne nosiš. Afrička izreka

Ne postoji tačnija i preciznija slika ovog sveta u momentu kada svi razmišljamo o uzrocima, trenutnom stanju i posledicama svih odnosa koji čine život, a koji zahtevaju razumevanje i empatiju!

Posledica njenog ne primenjivanja je „kako si mogla/o to da uradiš sebi“!

Jer – naš teret i tajne nas ne sprečavaju da se volimo, uvek će nas razlikovati u osuđivanju, ali moraju i trebalo bi da nas nauče da takve misli ne shvatamo jedni o drugima kao istinu i stvarnost.

To je samo neiskustvo u nošenju tuđih demona. 

Verujte mi. 😉

 

(…)

Put it in the closet, lock the doors
Wondering which one is worse
Is it mine, or is it yours.

 

'Cause there's a lot that you don't know

(Everybody's got a secret)

(…)

 

Pink – „Secrets“

 

Foto: Pixabay

Komentari