O ljubavi(ma)

26 Apr 2020 | Milica Savić

Veoma me zanima o čemu bi danas pisao Bukovski. Koje stihove bi sklepao polupijan, pušeći cigaru uz svoj demode računar koji čuva kao oči u glavi razmišljajući o ljubavi(ma) koju(e) mi danas upražnjavamo u vreme socijalne distance. 

Nije ljubav prevaziđena. Ima varijacije na temu. Sećanje me dobro služi, a Bukovski bi se složio sa mnom. 

Ne, neću pisati o seksu u doba korone, iako sam započela Bukovskim, ali on je simbol ljubavi koja je toliko autentična da svi ti stihovi odzvanjaju, ne u mozgu, već u ušima i mozgu!

Ovaj vikend sam se, narode, napila ljubavi. Oni koji me odlično znaju, znaju isto toliko da nisam nešto „luda“ za decom. Obožavam svoju decu, a ostala su mi slatka, manje slatka, ne slatka i tako to. Provela sam sa svojim ljudima svašta u nekoliko „ništa“ sati. 

Mene je jedna vrsta ljubavi dovela do ljudi koji su danas uz mene. Oko 15 godina. I sada održavamo tu emociju koja traje toliko dugo, svaka ponaosob.

Nema pomoći za ljubav, sem voleti - više, Tolstoj

Elem, da ne bismo sužavali toliko široka pluća i dugačke arterije koje ljubav ima, ona nije samo partnerska, i zato posle ovog čitanja, zapitajte se šta ste još i koga voleli za sve godine koje su iza, koje se neće ponoviti, ali sećanja hoće.

Dok se nije pojavila moja prva simpatija, dakle pre i posle, volela sam knjigu i školu. To mi je predstavljalo toliko uživanje, posao koji jedva čekam da obavljam svaki radni dan. Bez napora.

Onda sam otkrila pevanje i folklor. Dragi moji! Dok se nisam „odljubila“ u profesionalno pevanje, jer sam shvatila da sam zakasnila i da od toga nema ništa, prošle su godine, ali to ne znači da, kao što sam gore rekla, sećanja blede, pa pevušim sebi u bradu. :)

Pisala sam nedavno baš o tradicionalnim igrama. I,da, folklor je ljubav. Nošnje su samo nešto usputno estetski lepo, ali ono što ne može svako da oseti, kao što niko ne oseća ljubav na isti način, su trnci i uzbuđenje koje telo prima sa svakim zvukom koji proizvodi instrument. 

Samo mi verujte na reč, osetila sam to bezbroj puta za 14 godina koliko sam igrala folklor. 

I sada ga volim, i volim svaku tradicionalnu notu našeg podneblja. 

Kad nema boli, to je kraj osećaja (…), Bukovski

Prijatelji i muškarci/žene su teška kategorija. 

Nadovezujući se na deo Bukovskovog citata, ova rečenica ima smisla. 

Ljubav je borba i u jednoj i u drugoj kategoriji. Ta borba je svakodnevno upoznavanje tih ljudi koje volimo, razočaranje, praštanje, smeh, suze, bol i sreća. Jer, oni koji kažu da je ljubav samo ono lepo i da ne bi trebalo da boli – vara se.

Prijateljska ljubav nije samo „sve će biti u redu“ i prisustvovanje samo lepim scenarijima. Ovakva kakva je može da se poredi sa ljubavlju koju osećamo prema emotivnom partneru, ali o njoj bih možda nekom drugom prilikom, jer je kompleksna i zahteva detaljniju analizu.

(…) Mislim da deca uzimaju polovinu naše krvi (…), Garsija Lorka

E, sad, koja ljubav ne?

Međutim, ljubav prema detetu je neuporedivo neuporediva sa svim vrstama ljubavi. Svojevremeno sam volela da kažem, dok sam još bila u braku, da ljubav koju osećam prema ćerki, bratu i bivšem mužu ne može da se poredi ni sa čim.

Dakle, razvrstajte sve kategorije ljubavi, služite se svojim sećanjem, volite i budite voljeni.

Pogotovo u ovo vreme kada smo sami, a svi zajedno, u socijalnoj distanci i kada nam je priroda poručila da smo u tome svi – jednaki.

 

Foto: Miroslava Milosavljević

Napomena za fotografiju: na njoj nisu prisutni svi, niti su sva deca pobrojana. :)

Komentari