Svet se raspada. Mišja rupa ne postoji.

03 Jun 2020 | Milica Savić

Uvodna napomena: Ovo možete shvatiti i bukvalno i figurativno, kako želite, ali put za beg ne postoji. Niti farmaceutska sredstava koja leče patnju i strah od ove činjenice.

 

Godina 2020. mi je pokazala važnost posedovanja pištolja. Tačka. Blaire White

Dobar dan. Kako ste? Planeta je tempirana bomba. Da li vas zanima nešto o tome?

Od kraja leta prošle godine, kada je priroda počela da pruža povratnu informaciju na ovo pitanje enormnim požarima u Amazoniji, preko virusa sa početka godine koji je pogodio gotovo ceo svet, nemira u Crnoj Gori, do rasizma u Americi – nema veze šta sve više, jer sve smo veća g****.

Nemiri struje čovekom – pazite, ima ih raznih, ali ovo su nemiri koji remete našu i vašu komunikaciju, mogu da postanu opasni po život i okolinu.

Ti nemiri su se nastanili i u dečurliji. Ovaj put je nastradala životinja i to na jedan surov način, drugi put će nastradati komšija junior, a treći put će biti povređen učitelj ili roditelj. 

Kada biste pogledali početak teksta i ovo do sada pročitano – recite, šta tu nije surovo? I da li je realno kriviti u potpunosti dete?

Postoji jedna dobra komparacija. 

Nakon još jedne užasne posledice uticaja „latentnog“ rasizma (žao mi je što život čoveka identifikujem kao posledicu, ali razumećete zašto), eksplodirale su reči o tome kako je svaki život važan, kako se traži pravda i kako se dete ne rađa kao rasista, već ga tome uče roditelji.

Sa druge strane, kada je dvanaestogodišnje dete zabolo ekser psu u glavu, „komentatori“ nisu bili ni malo blagi prema njemu – naprotiv. 

Ko tu presuđuje da li bi dete treba najgore kazniti, prebiti, da li je psihopata, ili je i ono posledica neke učene disfunkcionalnosti po modelu?

 

Nacionalizam vs rasizam – Svakog svoja boljka boli

Nadam se da vam je jasno da se mi i dalje borimo sa tim da nas u potpunosti ne obuzme nacionalizam, dok se ista stvar dešava upravo u Americi – samo je u pitanju rasizam koji puca po šavovima.

Nadam se, takođe, da ste svesni toga da balkanske zemlje, upravo „učenjem po modelu“, stvaraju nacionalizovanu mladunčad koja zaista nemaju pojma zašto prihvataju to verovanje (znaju, naravno, priče koje su čuli od roditelja i od starijih generacija), isto kao što jedan tako naučeni Amerikanac zna da je crnac „niža rasa“. 

Iako je i on – živ čovek i Amerikanac.

Stišaće se priča o svemu tome uskoro, javni diskurs će promeniti svoj smer, ali mi od toga pobeći ne možemo.

Imajte na umu to kada se sledeći put zgrozite nad glupošću i idiotizmom,  kada se budete ljutili što drugi manipulišu vašom vlastitom inteligencijom, ili kada vas pogodi tragičan događaj koji će se desiti nama, njima, nekome, bilo kome.

Na kraju je to – svima. 

 

Foto: Pixabay

Komentari